beats by dre cheap

Colonia

Fenomen dijaspore

Muhamed Filipović 25.07.2007 22:42

Ima jedna čudna i magična riječ koja se u ljetne dane ponajčešće čuje po našim bosanskim gradovima i selima, osobito onima iz kojih je tokom proteklog rata bilo obimnijeg emigriranja u inozemstvo.

Ta riječ, po svom značenju u našem narodu gotovo nepoznata jer je grčkog porijekla, a po zvučnosti neobična, već svojim zvukom izgleda fascinira mnoge naše ljude, osobito one koji cijele godine sjede besposleni, navidaju o svemu i svačemu po lokalnim kafanama, petkom se iskupljaju po obnovljenim džamijama i oko crkava i čekaju da se pojavi neko ili da se dogodi nešto, što bi ih probudilo iz letargije.

Adam Smith ima odgovore na sva pitanja pa tako i na temu datu profesoru M. Filipoviću koji u svom kolumnu u Nezavisnim lagano skoro pa napada dijasporu. Kao prvo riječ je grčka ali i ona narodna je bosanska "gdje čeljad nije bijesna ni kuča nije tjesna" koju sam odgovorio skupini ljudi mome prvom boravku domovini prije koju godinu koji su mi ono ko dobacili drugu narodnu "svakog gosta tri dana dosta". Profesor Filipović je uz grčku riječ prvo trebao i napisati da svaka stara grčka država je posjedovala samo veoma malu teritoriju,  i da kad se narod u jednoj od njih namnožio iznad onog što je ta teritorija mogla izdržavati, jedan dio naroda je vremenom"poslan" da traži novo boravište u nekom udaljenom svijetu, jer su rabotarni susjedi koji su sa svih strana okruživali stare grčke države svakoj od njih otežavali da ne proširi mnogo svoju teritoriju kod kuće. U to vrijeme je svijet bio Italija,Sicilija,Mala Azija i ostrva Egejskog mora. Danas su se relacije i svijet umanjile a radno polje uvećalo!

Tako prolazi vrijeme dok ne dođe ljeto i dok se ne čuje ta čarobna riječ - dijaspora i ne pomole dijasporci u svojim velikim kolima i sa, za naše prilike, dosta novca u džepovima. U zadnjih nekoliko godina proputovao sam cijelu Bosnu i Hercegovinu. Snimao sam obimnu seriju o našoj lijepoj zemlji i bio od Duži u Travuniji i od Rudog na Limu, do Bosanske Rače na Savi i do rodnog mi kraja u Bosanskoj Krajini, na Sani i Uni, ali i u ženinoj postojbini u Zapadnoj Hercegovini. Tu sam prvi put čuo i osjetio posebno značenje riječi dijaspora.

Upravo tako dijaspora vodi svoje porijeklo iz neodoljive nužde ili iz jasne i očite koristi...

Ljetno doba, za razliku od normalnih zemalja gdje je to doba intenzivnog rada, u našoj gotovo opustjeloj zemlji jer se gotovo sve njeno stanovništvo slilo u gradove, predstavlja period smanjene aktivnosti, čak i u odnosu na uobičajenu standardu aktivnost koja je kod nas bila uvijek mala zbog nedostatnog ekonomskog razvoja. U toj praznini svake vrste čuje se ta čarobna riječ koja znači nešto novo, nešto što mijenja ustaljeno stanje i ponašanje. Dolaze naši ljudi koji žive u izbjeglištvu, kako se to što se njima dogodilo prirodno zove, odnosno u emigraciji, ako su tamo etablirani, tj. zaposleni i ako su na trajan način riješili egzistencijalna pitanja. Ti ljudi su dijaspora.

Ako nam je dijaspora riječ grčkog porijekla nepoznata zašto nas i ne prozvati "kolonistima". Latinska riječ "colonia" znači naprosto naseobinu. Tako smo na novom kontinentu u Americi imali raznorazne kolonije naroda, pa tako kako navodi Adam Smith, Šveđani su se naselili u Njudžersiju, a broj švedskih porodica, koje se tu mogu još uvijek naći, dovoljno dokazuje da bi ova kolonija vrlo vjerovatno napredovala da ju je majka zemlja štitila. Ali Švedska ju je zanemarivala, pa je nju uskoro progutala holandska kolonija Njujork, koja je godine 1674 ponovo pala pod vlast Engleza. 

Oni unose neku živost u ljetnu čamotinju naše provincije. Dolaze u automobilima, što većim i boljim (često i iznajmljenim za tu priliku), dovode familije i dolaze da pokažu kako su uspjeli u tom nekom dalekom svijetu u kojem sada, eto, zadovoljno i sretno žive. Prestali su kukati da im je tamo gore, jer eto izgaraju od čežnje i nostalgije za rodnim krajem. Uživaju u svojoj nadmoći nad nama koji ovdje životarimo

Politika velikih naroda, kolonija (svi za jednog jedan za sve) je uvijek bila da proda cjelokupnu trgovinu sa svojim kolonijama nekoj povlašćenoj kompaniji, od koje su kolonije morale da kupuju sva ona evropska dobra koja su im potrebna i i kojima su kolonije bile obavezne predavati sveokupne vlastite viškove proizvoda. Tako odoše ajvar i ćevap u EU i šire...

Oni se nazivaju dijaspora i ta riječ, u kontekstu njihovog značenja i uloge u našim životima, odista nema više nikakve veze sa svojim prvobitnim značenjem, tj. oni nisu dio našeg naroda koji se iselio, planski i s ciljem da tamo gdje živi, gdje obitava, stvori uvjete života u kojima bi živio na sopstvenom tradicijom određen način u smislu kulture, tradicije i ukupnog načina života.

Oni ne stvaraju mjesto na kojem bi njihove kultura i tradicija nastavile da žive svoj originalni život, dakle u smislu onih ideala koji su ih eventualno vodili i bili sadržaj njihovog života na rodnom tlu. To nisu tadašnjim egejskim i mediteranskim svijetom rasijani Grci ili Jevreji koji su prognani iz Palestine i koji su tražili svoje mjesto pod suncem, ali su svagda i na svakom mjestu na kojem bi se skrasili u duši i srcima, tokom dvije hiljade godina, nosili ideju povratka Hramu i Jerusalimu. To nije, dakle, dijaspora u njenom originalnom značenju, nego jedna nova vrsta postojanja.

Upravo tako nova vrsta postojanja..da ponovim, dijaspora vodi svoje porijeklo iz neodoljive nužde ili iz jasne i očite koristi...Mi nismo dijaspora već kolonija kao što je bila francuska kolonija San Domingo koju su osnovali gusari i razbojnici, koji dugo nisu tražili zaštitu i priznavali vlast Francuske. A  kad se grupa bandita do te mjere pretvorila u građane da su priznavali vlast Francuske tako istovremeno su rasli i pučanstvo i napredak te date kolonije.

Naši ljudi koji su zapravo emigranti u drugim zemljama. Nije ovdje važno kako su i zbog čega su to postali, ko ih je u tu poziciju doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune i planove s njima imao, ali oni nisu u stvari nikakva dijaspora nego naši ljudi koji su emigrirali i sada žive u drugim zemljama po drugim a ne našim zakonima, u skladu sa tuđim tradicijama i navikama i postaju postepeno ali sigurno za nas stranci, naši ali stranci, ako ne oni sami, a ono zasigurno njihova djeca i pogotovo unuci.

Logika života je neminovna i nikakve velike i zvučne riječi i njihova nejasna značenja ne mogu skriti golu istinu, koja već sada izvire iz svih pora života, a to je da smo mi već i sada, za, evo, jedva dvanaest ili petnaest godina postali dva svijeta. Jedan svijet su oni koji u ljetno doba dođu da bi nam pokazali da su u tuđem svijetu uspjeli, dok mi u svom svijetu, u svojoj zemlji i unutar svojih uvjeta života, eto, živimo tako da nam treba pomoć, a oni nam žele pomoći.

Tako naši dijasporci dođu, poneko oženi sina ili uda kćer, jer tamo negdje daleko djevojke neće da znaju za muževe roditelje, mnoge neće ni da rađaju, a da rade po kućama itd. nema ni govora, pa je za svaki slučaj bolje naći neku našu, dok se i ona ne ohavijesti i ne postane moderna u gledanju na žensko pitanje.

S druge strane, naše djevojke, koje žive u čamotinji neravnopravnosti i beznađa nezaposlenosti i svake druge bijede, jedva čekaju da se udaju u taj neki daleki i svakako ljepši, kako misle, svijet, pogotovo ako kandidat živi u atraktivnoj zemlji i ima veliki automobil. Sve drugo je puka priča, loša politika i obmana.

Koju je korist BiH stekla od kolonista?

Svakako, znaćajni gore navedeni događaji podstiću proizvodnju u zemlji. Roba koja dolazi od kolonista mora se isključivo kupiti nečim što je proizvedeno u BiH ili nečim što se kupilo diom tog proizvoda. Roba koju kolonisti uvoze je dio koji se zamjenju za višak BiH proizvoda. Time se stvara prostranije tržište za taj višak proizvoda. Tako proizvodi nalaze tržište,  koju je prvobitno pokrenuo višak kolonističkih proizvoda!

Najbolje što bi za sve nas ovdje mogli učiniti naši ljudi koji žive u emigraciji bi bilo da tamo gdje su odabrali da žive postanu uvaženi, ugledni i po mogućnosti dobro stojeći ljudi. To bi i za njih, ali i za nas bilo najbolje. Ostavimo se velikih riječi i pogotovo praznog rodoljublja. Za rodoljublje su svi imali šansu i nikakvo naknadno rodoljublje nije nam više potrebno, a trebalo bi i znati koju i kakvu to Bosnu i Hercegovinu svako od nas voli.

..a ovo mu je za peticu!!!

Republic of Adam Smith
http://adamsmith.blogger.ba
23/08/2007 01:51